Cijenjene kolegice i kolege,
srdačno vas pozivamo da svojim radovima doprinesete objavljivanju sljedećeg, osmog sveska časopisa „Przekłady Literatur Słowiańskich” („Prijevodi slavenskih književnosti”) pod naslovom Prijevod u pratnji parateksta i njegov prijam. Vaše radove ovoga puta očekujemo do 15. prosinca 2016., godine.
Paratekst je element koji prati glavni tekst. Prema Genetteu, to su, među ostalima, naslovi, predgovori, pogovori, uvodi, napomene izdavača, ilustracije, reklamni materijali, bilješke na koricama knjige itd. Drugi istraživači poimaju paratekst kao široko shvaćen kompozicijski ili izdavački okvir. Jedni ne osporavaju njegovu pripadnost literarnom djelu, drugi ga smatraju samostalnim elementom koji okružuje književni tekst. Paratekst, bez obzira na istraživačevu perspektivu, ima poseban status u prijevodu te postaje dodatnim oblikom posredništva između primarnog autora i teksta te sekundarnog recepijenta i njegova kulturnog univerzuma. Iznimno je bitan jer prevedeni tekst mora funkcionirati u novom optjecaju, novom kulturnom prostoru, mora doprijeti do nove publike. Zato će u fokusu našeg interesa biti različiti odnosi među različitim tipovima parateksta u prijevodima zapadno- i južnoslavenskih književnosti i glavnog teksta (posebice prijevoda, ali i originala) i njegova uloga u odnosu na sekundarnog primatelja, koji često posjeduje skromno znanje o kulturi, povijesti ili specifičnim društvenim pojavama primarnog kulturnog kruga, nazočnima u prevedenoj književnosti.
Problematika parateksta u kontekstu prijevoda zapadno- i južnoslavenskih književnosti odnosit će se na aspekte strukture tog tipa iskaza i čestotnosti njegova pojavljivanja u prijevodima ili oko njih. Bitnom se čini i komunikacijska situacija: tko je pošiljatelj parateksta, tko je primatelj, razina primateljeva autoriteta i stupanj njegove odgovornosti za paratekst. Posebno zanimljivom čini se situacija u kojoj je prevoditelj autor parateksta (osobito predgovora ili pogovora) i kakva je u tome slučaju njegova uloga u funkcioniranju prijevoda. Drugo je pitanje u kojoj se mjeri u prevoditeljevim paratekstovima nalaze razmatranja samoga prijevoda, prevodilačke strategije, teškoća i izazova s kojima se morao suočiti.
S obzirom na funkcionalni aspekt, paratekst se ponajprije smatra pomoći u konkretizaciji mjesta neodređenosti, posebice važnim u sekundarnom prijmu. Paratekstualni iskaz može informirati ili sadržavati interpretacijske sugestije, dakle, usmjeravati čitanje. Često igra ključnu ulogu u obogaćivanju predznanja sekundarnog primatelja. Paratekst može imati i apelativnu/reklamnu funkciju, naglašavajući ilokucijsku snagu i postajući svojevrsnim „dogovorom s primateljem”, zahvaljujući kojem autor/prevoditelj/izdavač realizira, manje ili više svjesno i namjerno, utjecajnu strategiju. Paratekst, dakle, može pokazivati intencije (primarnog autora, prevoditelja ili izdavača) povezane s funkcioniranjem teksta u sekundarnom optjecaju. U krajnjem slučaju postaje oružjem u službi propagande.
Posve je sigurno da paratekst ne može funkcionirati bez teksta na koji se odnosi i koji mu daje smisao, no jesu li predgovor/pogovor/uvod nužni u prijevodu? Ili – obratno – jesu li određeni tipovi parateksta suvišni, nepoželjni, i zašto?
Koji književni tekstovi posebno zahtijevaju predgovor/pogovor? Jedan su tip parateksta, doduše, na zlu glasu, fusnote – pomažu li, jesu li izraz prevoditeljeve erudicije, treba li ih doista smatrati prokletstvom ili preprekom za nesmetano čitanje?
Paratekst u prijevodu može se – i treba ga – razmatrati i u kontekstu recepcije, uzimajući recenzije, komentare, polemike ili intervjue povezane s prijevodom kao jedan od tipova parateksta (Genetteov epitekst). Zato smo zainteresirani problematikom paratekstualnosti u kontekstu recepcije prijevoda bugarske, češke, hrvatske, makedonske, slovačke, slovenske i srpske književnosti u Poljskoj i poljske književnosti u zapadno- i južnoslavenskim kulturama.
Nadajući se da će spomenuta problematika pobuditi vaše zanimanje, molimo vas da prijavite naslov svoga rada do 30. listopada 2016. na adresu gawlak.monika@gmail.com. Radove (oko 15 stranica teksta, uz sažetak i ključne riječi na poljskome, engleskom i jednome od slavenskih jezika) pošaljite nam do 15. prosinca 2016. na adresu gawlak.monika@gmail.com:
Objavljivanje časopisa predviđeno je u 2017. godini u sklopu izdavačke kuće Šleskoga sveučilišta (Wydawnictwo Uniwersytetu Śląskiego).
Informacije o načinu pripreme teksta (duljini, obliku, referencijama) nalaze se na stranici našega časopisa www.pls.us.edu.pl.
Naš je časopis na popisu časopisa poljskog Ministarstva znanosti i visokog školstva (lista B). Svaka publikacija nosi 10 bodova.
S poštovanjem,
tematski urednik glavna urednica
dr Monika Gawlak prof. zw. dr hab. Bożena Tokarz
