Translated Title: About the Polish translations of the Croatian war writings — Dragutin Tadijanović: Molba munji nebeskoj. Author Name: Leszek Małczak, Uniwersytet Śląski, leszek.malczak@us.edu.pl. Language: Polish. Issue: 1 (1)/2009. Page Range: 71-83.

Sažetak: Nakon 1990. u poljskim prijevodima hrvatske književnosti prijevodi hrvatskog ratnog pisma zauzimaju relativno malo mjesta. Na području lirike najznačajnija publikacija je prijevod Stamaćeve i Sanaderove zbirke U ovom strašnom času. Antologija hrvatske ratne lirike. U članku se govori o razlozima slabe emisije i recepcije hrvatskog ratnog pisma te analizara prijevod Tadijanovićeve pjesme pod naslovom Molba munji nebeskoj. Autorica prvog prijevoda je Muriel Kordowicz koja je prevela sve pjesme u spomenutoj antologiji, autor drugog prijevoda je Julian Kornhauser koji je objavio ciklus vlastitih prijevoda Tadijanovićevih pjesama u časopisu „Literatura na Świecie”. U zaključku analize stoji da dvoje prevoditelja imaju različite strategije prevođenja. Kordowiczin prijevod je primjer filološkog prevođenja, Kornhauserov prijevod je primjer transpoz icijsko-modulativng prevođenja.

Summary: After 1990 the translations of the Croatian war writings relatively seldom appear in Polish translations of Croatian literature. In the realm of lyrics the translation of Stamać & Sanader‘s book U ovom strašnom času. Antologija hrvatske ratne lirike is the most importanat publication. In this article two translations of Tadijanović‘ poem entitled Molba munji nebeskoj are analysed. The authoress of the first translation Muriel Kordowicz has translated the poem in the above mentioned antology, the author of the second one Julian Kornhauser has published his own translations of Tadijanović‘ poem in the magazine „Literatura na Świecie”. In the recapitulation of this analysis the statement of two different translators‘ strategies is given. The Kordowicz‘ translation is an example of philological model of translation and the Kornhauser‘s translation is an example of transpositional-modulational one.

Translated Title: Slika katoličke i muslimanske sredine u poljskim prijevodima pripovjetke Ive Andrića pod naslovom U musafirhani / The picture of Bosnian Catholics and Muslims in the Polish translations of Andrić’s short story U musafirhani. Author Name: Leszek Małczak, Instytut Filologii Słowiańskiej Uniwersytet Śląski, ?. Language: Polish. Issue: 2 (1)/2011. Page Range: 106-121.

Sažetak: Postoje dva različita poljska prijevoda Andrićeve pripovjetke pod naslovom U musafirhani. Prvi Marije Znatowicz-Szczepańske nastao je 1937. godine, drugi Alije Dukanovića — 1966. Analiza pokazuje kako Andrić prikazuje franjevce i muslimane i što se s tom njegovom slikom događa u prijevodu, odnosno pokazuje dvije različite strategije prevođenja koje u određenoj mjeri ovise o povijesnom i ideološkom kontekstu, recepciji Andrićeva djela u oba razdoblja te individualnim predodžbama prevoditelja o katolicima i muslimanima. S obzirom na način predstavljanja katoličke i muslimanske sredine Znatowicz-Szczepańska prmijenjuje strategiju naturalizacije, Dukanovićeva strategija bliža je egzotizaciji. Kod Znatowicz-Szczepańske katolička sredina je jača i u odnosu na original, i u odnosu na drugi prijevod. Kod Dukanovića vidljivo je na više mjesta prikazivanje muslimana u boljem svijetlu nego kod Andrića i u ranijem prijevodu što je ipak u izvjesnom smislu primjer manipulacije.

Summary: There are two Polish translations of Andrić’s short story U musafirhani. First one by Maria Znatowicz-Szczepańska was published in 1937. Second one by Alija Dukanović, Bosnian who settled and lived in Poland, was published in 1966. The story presents two Bosnians communities: Catholics and Muslims. The analysis of these two translations shows that the Catholic community is stonger in the Polish translations than in the original text. This tendency is more clear in Znatowicz-Szczepańska’s work. On the one hand the position of Catholics is much better and on the other hand their dependence on Muslims is smaller, as it was in real and as it is shown in Andrić’s pieace. In Dukanović’s translation there is a tendency to present Muslims in a better way as well. They are not so primitive, demanding and ruthless. Differences between translations corresponde with the context they were written. In the period between two world wars there was an antiphaty for the Muslim part of Bosnia which was treated as a dangerous element, warlike and communistlike. After The Second World War, during Communist times, rules unitarist ideology and it wasn’t coreect to emphasis civilizations, religious and national differences. It helps to understand both strategies of translations, why Marija Znatowicz-Szczepańska is very familiar with Catholics and very distanced from Muslims and at the same time why Alija Dukanović presents Muslims in a better way. Znatowicz-Szczepańska’s way of translation we can treat as domestication, Dukanović’s one as foreignization with strong element of the manipulation.

Translated Title: Između politike i estetike — o recepciji i prijevodu Brešanove Predstave „Hamleta” u selu Mrduša Donja / Between politics and aesthetic — about the reception and translation of Brešan’s Predstava “Hamleta” u selu Mrduša Donja. Author Name: Leszek Małczak, Instytut Filologii Słowiańskiej, Uniwersytet Śląski, leszek.malczak@us.edu.pl. Language: Polish. Issue: 2 (1)/2011. Page Range: 75-94. Ključne riječi: Ivo Brešan, Predstava „Hamleta” u selu Mrduša Donja, recepcija, prijevod, politika, estetika; Key words:  Ivo Brešan, Predstava “Hamleta” u selu Mrduša Donja, reception, translation, politics, aesthetic.

Sažetak:  Predstava „Hamleta” u selu Mrduša Donja je najpopularnija u Poljskoj hrvatska i šire bivša jugoslovenska drama i predstava. Njezin je prijevod prvi put objavljen u časopisu Dialog (br. 1/1975), a zatim u knjizi Antologia współczesnego dramatu jugosłowiańskiego 1988. Prva je predstava realizirana 1975. u Zielonoj Góri, posljednja 2009. u Krakowu. Ukupno Brešanov tekst je bio izvođen u 16 poljskih kazališta. U članku se analizira recepciju i interpretaciju koje oscili­raju između dva suprotna pola: ili se naglašava općeljudsku dimenziju teksta pa pruža universa­lističku intepretaciju, ili se inzistira na političkom i društvenom kontekstu.

Summary:  Predstava “Hamleta” u selu Mrduša Donja is the most popular Croatian and former Yu­goslav drama and play in Poland. The Polish translation of Predstva… was published in the magazine Dialog (nr. 1/1975) and then in 1988 in the book Antologia współczesnego dramatu jugosłowiańskiego. The first play was realised in Zielona Góra in 1975, the last one in Krakow in 2009. In total, Brešan’s text was played in 16 Polish theatres. The subject of the analisys is the reception and translation which oscillates between two opposite poles: universal interpeta­tion which emphasises human, timeless meaning of the drama and political interpretation which emphasises political and social context presented in the drama.

Translated Title: Stereotypes in the reception of Croatian literature in the period of 1944—1956. Author Name: Leszek Małczak, Uniwersytet Śląski, leszek.malczak@us.edu.pl. Language: Polish. Issue: 4 (1)/2013. Page Range: 253-268. Ključne riječi: recepcija, kulturna politika, stereotip, rezolucija Informbiroa. Key words: reception, cultural policy, stereotype, Cominform Resolution.

Sažetak: U članku se govori o dvama stereotipima u recepciji hrvatske književnosti u razdoblju od 1944. do 1956. g. Najprije je Jugoslavija politički saveznik, srodan po slavenskom porijeklu, poslije postaje najveći neprijatelj. Ovo se razdoblje sastoji od dva dijela. U prvom od 1944. do 1948. autori iz Jugoslavije prikazuju književnost kao jedinstvenu, jugoslavensku, dok poljski autori instistiraju na razlikama. Tematski književnost se svodi na književnost o ratnoj tematici, a pisci su vrednovani na temelju njihovih političkih opredjeljenja. Oni koji su bili skloni partizanima jesu napredni, socijalistički, oni koji su živjeli u okupiranim zemljama ostaju pod štetnim uticajem zapadne kulture, buržoazijskih principa. U drugom razdoblju od 1949. do 1956., poslije rezolucije Informbiroa, književnost Jugoslavije u Poljskoj prikazuje se kao jedinstvena, prekinuta je svaka vrsta suradnje i komunikacije, govori se da u književnom stvaralaštvu dolazi do niza negativnih pojava koje se opisuju pomoću ratne retorike i najčešće imenuju kao fašizacija, amerikanizacija kulture.

Summary: There are two stereotypes in the reception of Croatian literature in the period of 1944—1956. Yugoslavia was a political ally for Comunist and Slavic countries in the begining. After 1948, after the Cominform Resolution of June 28th, it became one of their worst enemies. In the first period from 1944 to 1948 the Yugoslav authors present literature as coherent Yugoslav literature, with Polish reviewers insisting on the diffrences between the Yugoslav republics. Yugoslav literature in this period was about war, and writers are judged according to their political profiles and attitude during the World War II. The ones who symphatized with Partisans were progressive, the ones who lived in the occupied coutries were under the harmful infulence of Western culture, with its bourgeois values. After the Cominform Resolution, the literatures of the various Yugoslav republics are presented as homogeneous with no cultural differences. Every type of communication between Yugoslavia and Poland is broken down at that time. There is war rethoric in extremely negative Polish presentations of literary production in Yugoslavia in the second period. 

Translated Title: There is no other way but comparative studies and translation studies. Author Name: Leszek Małczak, Uniwersytet Śląski, leszek.malczak@us.edu.pl. Language: Polish. Issue: 5 (1)/2014. Page Range: 137-148. Key words: comparative studies, translation studies, reception, Croatian Studies abroad. 

Sažetak: Svijet u kojem živimo čini se stvoren za komparatističko‑traduktološka istraživanja. U humanistici i na području filoloških znanosti događa se prava revolucija, promjena sustava, opće završava jedna era u povijesti civilizacije, počinje nova, digitalna epoha. Mijenjaju se dosadašnje metode istraživanja i predmet istraživanja. S jedne je strane književnost izgubila dosadašnju, visoku poziciju u društvu i zato nova formula komparatistike ne može se ograničavati na književnost ili na kulturu nego mora uzimati u obzir izvanumjetnička polja ljudske aktivnosti; filološki studij ako želi opstati ne može više biti književno i tekstocentričan. S druge strane doba Interneta i globalizacije, munjevite komunikacije, transkulturnog društva ne može funkcionirati bez prevođenja koje je najbolji način da se različite kulture zaista upoznaju i uzajamno obogate. Ovaj prostor između kultura i jezika, granična zona, koja implicira višeperspektivnost, čini se najprimjerenija za neofilološki studij i istraživanja.

Summary: The world we live in seems to be created for comparative-translation studies. There is real revolution, the change of system in the humanities and philology studies; there is the end of one world and the beginning of new digital era. Research methods and research themes are changing. On the one hand literature has lost its position in society and this is why a new formula of comparative studies cannot be limited to literature or culture but comparative studies must take into account non-artistic spheres of man’s activity; philology studies, if they want to survive, cannot be limited to exclusively literary, text oriented studies. On the other hand age of Internet, globalization, communication, transcultural society cannot function without translation which is the best way to get to know other cultures and enrich each other. The space between culture and languages, border zone which implies multiperspectivism seems to be the most appropriate for neo-philology studies and research.

Translated Title: The Translator as an institution — the case of The Polish People’s Republic and the second Yugoslavia. Author Name: Leszek Małczak, Uniwersytet Śląski, Instytut Filologii Słowiańskiej, leszek.malczak@us.edu.pl. Language: Polish. Issue: 6 (1)/2015. Page Range: 281-289. Ključne riječi: institucije, prijevodna književnost, Narodna Republika Poljska, druga Jugoslavija. Key word: institutions, translation literature, The Polish People’s Republic, the second Yugoslavia.

Sažetak: Prevoditelji su dio institucionalizirane prijevodne književnosti zajedno s organizacijama prevoditelja, književnom kritikom, izdavačkim kućama i časopisima. Igrali su vrlo važnu ulogu u Narodnoj Republici Poljskoj. Komunistička ih je partija smatrala gnijezdom opozicije. Prva poljska organizacija prevoditelja osnovana je tek 1981., nakon više godina neuspjelih pokušaja, što nije slučajno, za vrijeme najveće popularnosti sindikata Solidarnost. Prijevodna je književnost bila dio kulturnih veza s inozemstvom koje su pak bile dio vanjske politike i međunarodnih odnosa i kao takve su se nalazile pod potpunom kontrolom države. Politička je ideologija faktor koji u najvećoj mjeri tječe na kulturnu politiku. Unatoč svim izvanknjiževnim ograničenjima, prijevodna je književnost, kao i kulturne veze s inozemstvom, imala veću slobodu nego druge kulturne institucije zato što je vlast htjela izgraditi pozitivnu sliku zemlje, pogotovu za stranog recepijenta. Položaj prevoditelja u Narodnoj Republici Poljskoj bio je blizak Horacijevu modelu prevođenja, akt pregovaranja u kojem sudjeluju patron (u ovome slučaju država), dva jezika i kulture.